Oceanija
Tihooceanski otoci
Oceanija je zajedničko ime za više od 25 000 otoka i otočića u zapadnom i središnjem dijelu Tihog oceana. Ne pripadaju joj otoci Azije( npr. Malajsko otočje) i Južne Amerike(npr. Galapagos). Iako se Oceanija prostire na golemome morskom prostranstvu, ukupna je površina njezinih otoka nepunjih 1 260 000 km² te imaju oko 22 mil. stanovnika.
Prirodna obilježja
Prema građi i postanku, razlikuju se kontinentski otoci, vulkanski otoci i koraljni otoci. Kontinentski otoci su dijelovi su kontinentskih klitosfernih ploča izdvojeni zbog podizanja morske razine ili tektonike. U Oceaniji su najveći kontinentski otoci Nova Gvineja i otoci Novoga Zelanda. Vulkanski otoci vrhovi su podmorskih vulkanskih planina, a često dolaze u nizovima. Vulkanski otoci Oceanije razmjerno su veliki i visoki te stoga primaju više padalina. Zbog imaju stalne slatke vode te plodno vulkansko tlo što ih čini pogodnim za naseljavanje. Uz Havajsko oitočje rpimjeri takvih otoka su Saoma, Tahiti i dr. Koraljni otoci izgrađeni su od vapnenačkih kostura mrtvih i živih koralja. Većina Oceanije je u tropima te ima prašumsku klimu, u kojoj su vrućine znatno ublažene utjecajem mora.
Razlikujem tri velike otočne skupine, odnosno kulturno-geografske regije. To su Melanezija, Mikronezija i Polinezija. Melaneziji pripada Nova Gvineja i otočje jugoistočno od nje. Između Japana i Nove Gvineje smjestila se Mikronezija, koju čine manji, vulkanski i koraljni otoci. Najveći mikronezijski otok je Guam. Polineziju čine otočja i otoci u središnjem Tihom oceanu. Na krajnjem jugozapadu Polinezije pripada Novi Zeland, na krajnjem istoku Uskršnji otok, a na sjeveru Havaji.